Održavanjem okruglog stola ,,Treća seoba Srba”, obilježena je godišnjica progona srpskog naroda u operaciji hrvatske vojske ,,Oluja”. Na okruglom stolu, koji je održan u porti hrama Svetog Arhangela Mihaila u Doljanima, kraj Podgorice, govorili su prof. dr Aleksandar Stamatović, publicista Budo Simonović, kao i protojerej mr Predrag Šćepanović.
Skup je blagoslovio protojerej-stavrofor Branko Tapušković, koji je istakao da je sjećanje koje je utemeljeno u hristolikoj žrtvi Gospoda Boga Isusa Hrista, sjećanje koje nas opominje i utemeljuje.
– Sjećanje koje smo ovdje upriličili jeste sjećanje, ako Bog da, u nadi na povratak – kazao je Tapušković.
Prof. dr Aleksandar Stamatović istakao je da taj zločin nije počeo prije samo 22 godine, niti devedeset, stotinu ili ko zna koliko godina, već da se njegovi korijeni nalaze mnogo dublje u istoriji.
– Taj zločin prema šizmaticima, pravoslavcima, kreće od onog momenta kada se hrišćanstvo razdvojilo na dvije osnovne grupacije sredinom 11. vijeka, na rimokatoličanstvo i pravoslavlje – pojasnio je Stamatović, ističući da je u doktrini rimskih papa, manje ili više, kroz istoriju bila izražena borba protiv šizmatika. On je istakao i značaj istorije kada je u pitanju kolektivno pamćenje.
– Istorija nije treniranje pamćenja datuma i prepričavanje fabula nekih događaja. To nije istorija. Ako ona, kao izučavanje prošlosti, nema poruku za sadašnjost i budućnost, onda o nema ni smisao. Mi želimo mir, prosperitet i budućnost kada povratimo srpsku Krajinu, Kosovo. To je vojnim putem izgubljeno i vojnim putem se jedino može vratiti. Sve ostalo je šuplja demagogija koja nema apsolutno nikakvu nacionalnu poruku, niti nacionalni značaj. Treba da shvatimo da smo mi bili vojnički tučeni. Istoričari treba da utvrde zašto je došlo do onakvog poraza u Srpskoj Krajini, Slavoniji i Baranju? Zašto je onoliko stotina Srba krenulo u egzodus? Ko je izdao? Zašto se to desilo? Kako se to desilo? Da označe ljude koji su izdali – smatra Stamatović. On se osvrnuo i na ustašku ideologiju ističući da su ustaše predstavljale sublimaciju hrvatskih nacionalnih interesa.
Protojerej mr Predrag Šćepanović je kazao da svako sjećanje na žrtve podstiče u čovjeku osjećanje tuge i nelagode.
– Istorija nema ljubavi, niti ljubav ima istoriju. Mi se večeras sjećamo onih koji su 4. i 5. avgusta u stravičnoj zločinačkoj ,,Oluji” morali da napuste svoja vjekovna ognjišta. Ta mržnja seže od podjele Istoka i Zapada. Još je Ante Starčević, iz Hrvatske stranke prava, govorio o Srbima kao remetilačkom faktoru. Kada sam razmišljao šta večeras da kažem, tražio sam i one pozitivne primjere u hrvatskom narodu koji su u svom srcu i duši, iz poleta južnog slovenstva. Tu bih pomenuo velikog pisca Antuna Gustava Matoša, Tina Ujevića... – kazao je Šćepanović. On je istakao i da je kralj Aleksandar Karađorđević napravio veliku istorijsku grešku.
– Začetnik ustaškog pokreta je upravo Ante Starčević, a njegovo izvođenje radova će nastaviti kasnije Ante Pavelić, a to je da Srba više ne bude. Ipak, kao pravoslavni hrišćanin vjerujem da poslije smrti dolazi vaskrsenje, i nadam se da će sve ono što je dobro vaskrsnuti i da će Srba u Hrvatskoj opet biti – kazao je Šćepanović.
Novinar i publicista Budo Simonović istakao je da se ,,Oluja” nije desila tih avgustovskih dana prije 22 godine, već da je to bio ,,samo završni čin oluje koja vjekovima traje na ovim prostorima, oluje u kojoj je spreman ražanj za srpski rod”.
-Ta ,,Oluja” nije začeta u Hrvatskoj, nego mnogo dalje, izvan Hrvatske, prije svega u Njemačkoj. Čuvena doktrina Anta Pavelića je bila da jednu trećinu Srba u Hrvatskoj treba pokatoličiti, jednu trećinu preseliti, a jednu trećinu uništiti. To je ta čuvena doktrina Anta Pavelića koja je došla do izražaja 1941. godine – kazao je Budo Simonović. On se detaljno osvrnuo na mnogobrojne zločine počinjene od strane hrvatskog naroda nad Srbima kroz istoriju, koji su sprovođeni na najbestijalnije načine.
– Pomenuću samo jedan zastrašujući podatak iz sela Golinjeva kod Livna. U tom selu nije ostalo oka za svjedoka. Spisak stradalih je zaokružen na 256 imena, od kojih je bilo 24 nekrštene djece. Čak ni ti stravični zločini, iako Srbi nisu glup narod, nijesu ih opametili. Pedeset godina kasnije napravili su opet istu grešku koju su napravili 1941. godine kada su kao jaganjci išli na klanje pred šačicom koljača koji su oko njih vitlali oružjem i kamama. I 1992. godine na sličan način su pogriješili. Ne svi, na svu sreću, pa je broj žrtava bio znatno manji, ali su se ponovili svi metodi ubijanja – pojasnio je Budo Simonović ističući da su Srbi ,,naivan narod”. On je dodao da je znatno lakše dolazio do podataka šta se u Livnu i okolini dešavalo 1941. godine, nego šta se događalo od 1992. do 1995. godine.
–Ne mogu reći da su ti ljudi zaplašeni, ali jednostavno kao da još uvijek vjeruju u nekakav povratak tamo, pa da se ne zamjere – zaključuje Simonović.
U programu je učestvovao i mladi guslar Maksim Vojvodić, dok je moderator večeri bio Luka Janković. Na kraju večeri publika je imala priliku je postavlja pitanja učesnicima okruglog stola.
A.Ć.


Shvatanje

-Oni imaju pravo da slave. Mi ih kao narod koji je istorijski ostvaren, ali svojom teritorijom i bićem i dalje neostvaren, moramo shvatiti. To je narod koji nikada nije imao svoju državu, vojsku, svoje pobjede. Ovo je prva pobjeda koju su ostvarili u svojoj istoriji. Pobjeda, naroda sa svojom državom, sa svojom vojskom, u ime svoje države i svoga hrvatskoga imena. A vreća za šutiranje na kojoj je to istorijski ostvareno su Srbi – poručio je Stamatović.


Poruka

– Naglašavam, mi smo nesrećan narod jer slabo i kratko pamtimo. Jeste sveto i hrišćanski da oprostiti moramo, zaboraviti ne smijemo, tim riječima sam i svoju knjigu završio, ali bogami, moraju oni konačno da osjete, na neki način, da je dosta. Da više nema ubijanja, da se Srbi više neće pustiti. To bi bila neka moja poruka – kazao je Budo Simonović govoreći na okruglom stolu u Doljanima.